30 godina virusa

Kada smo prije nekoliko dana, 20. travnja, proslavili 30-godina od pojavljivanja prvog računalnog virusa, nikome od urednika u raznoraznim TV i drugim kalendarima, nije palo na pamet spomenuti ovaj itekako značajan povijesni datum koji je crnim slovima upisan u software i hardware suvremenog čovjeka, odmah uz porez, pedofiliju, saborrska nadmudrivanja i slične gadarije. (Uopće ne sumnjam kako nije puka koincidencija da se ovaj opako poremećeni program pojavio prvi put upravo na Hitlerov 93. rođendan). Naime, prvi utvrđeni predak današnjih virusa bio je „Prevading animal“, bio je sposoban nadodavati se na druge programe na UNIVAC 1108 računalnom sustavu, otkriven je 20. travnja 1982. i zvao se „Elk Cloner“. Ovaj benigni virus je zarazio BOOT sektor disketa za Apple II računala. Ne znate što je „Boot sektor“? U prethistoriji, dok još su naši pradavni preci gledali u crno-bijele televizore, „Boot sektor“ je bio prvi sektor tvrdog diska, diskete ili nekog drugog medija za pohranu podataka koja sadrži kod za dizanje programa (obično operacijskog sustava).

Nekoliko godina kasnije, u ožujku 1986. godine, osmišljen je prvi virus namijenjen osobnim računalima – „Brain“. Koliko se na to prije četvrt stoljeća gledalo drugačije nego danas svjedoči i potpis autora virusa koji je bio sadržan u programskom kodu virusa. Upravo zahvaljujući ovoj činjenici, djelatnici antivirusne kompanije „F-Secure“ su se upustili u povijesno istraživanje kako bi zahvaljujući tom potpisu u kodu virusa pokušali pronaći njegove autore. Otišli su u Pakistan, u gradić Lahore i pronašli braću Alvi – Amjad Farooq Alvi i Basit Farooq Alvi, koji s trećim broatom – Shahi Farooq Alvijem, danas vode dobro uhodan biznis preko svoje kompanije „Brain Telecommunications Ltd“ za pružanje Internet usluga. Inače, „Brain“ je bio bezopasan. U to vrijeme, Internet još nije ušao u javnu upotrebu (koristila ga je uglavnom vojska i slične organizacije), pa se virus prenosio – samo na PC-ju, na DOS operativnom sistemu preko disketa. Pokretao se s pokretanjem diskete, i ostavljao je poruku: „Welcome to the Dungeon (c) 1986 Basit & Amjad (pvt) Ltd. BRAIN COMPUTER SERVICES“, poslije čega su slijedili njihovi brojevi telefona autora virusa te „zlosutno“ upozorenje: „Čuvajte se virusa. Kontaktirajte nas zbog cijepljenja.” Virus nije bio opasan po žrtve – mijenjao je oznake diska na kom se nalazi dodjeljivanjem imema – „Brain“.

Početkom 90-ih pojavio se virus Tequila, karakterističan po tome što je koristio tehniku polimorfizma pomoću koje bi enkriptirao samog sebe kako bi ga se teže otkrilo, a najčešće bi prepisao sadržaj MBR-a (fizički prvi sektor diska ili Master Boot Record) sa svojom kopijom kako bi se pokretao zajedno s računalom. On je ujedno jedan od prvih virusa koji je udovoljavao njihovoj današnjoj definiciji: računalni program koji može inficirati druge računalne programe modificirajući ih na način da to podrazumijeva stvaranje vlastitih kopija. Tih godina se ustalila praksa da najveći dio virusa ima tri dijela od kojih je prvi obavezan: prvi dio koji omogućuje virusu da se replicira, drugi dio je nosiva komponenta ili payload koja je nakon širenja virusova glavna aktivnost, može biti bezopasna ili opasna te treći dio je trigger funkcija ili funkcija za okidanje, a određuje okolnosti (vrijeme ili događaj) u kojima će se izvršiti nosiva komponenta. Njegova je funkcija da se ugnijezdi u neke druge fileove koji pri tome ne mijenjaju ime i mogu se izvršavati kao ranije (na prvi pogled je sasvim uredu), ali njegovim pokretanjem će se izvršiti paralelne „naredbe“ koje virus obično izdaje: da će se učitati u memoriju i biti aktivan cijelo vrijeme dok je računalo uključeno, kopirat će se u nove fileove-programe na računalu, podesit će da se sa on pokreće prilikom svakog slijedećeg uključenja računala, a za svaki virus je specifično šta će osim ovoga još raditi na računalu.

A potom su, poput zloduha pobjeglih iz laboratorija nekog poludjelog alkemičara, počele nicati i množiti se nove i nove generacije virusa koji su u odnosu na svoje benigne prethodnike obligatorno sadržavali određenu dozu podmukle, skoro sotonske promišljenosti, u širokoj lepezi od makro virusa, enkriptiranih virusa, stealth virusa, retro virusa, crva, Trojanaca…. i mnogih drugih, temeljito zagađujući, jedan od posljednjih, ako ne i posljednji, prostor slobode. Dakako, mislim na Internet.

Autor: Jagoda Radojčić