Dijeta bogata proteinima

Bez ikakve sumnje protein je kralj medu hranjivim sastojcima. Oni su podloga enzimima i hormonima, poboljšavaju funkciju živčanih i moždanih stanica te grade mišićno tkivo. Svaka stanica vašeg tijela sadržava proteine. Život ne bi mogao teći bez njih. No, unatoć tome, konzumacija proteina jedna je od najkontroverznijih nutricionističkih tema. Nažalost, većina dijetetičara ne pridržava se uputa i nastavljaju upotrebljavati zastarjele teorije. Ovo neznanje dovelo je do mitova koji su postali evandelja javnosti. Slijede informacije o proteinskoj dijeti.

Dijeta bogata proteinima će vas udebljati
Nema sumnje da će prevelika konzumacija proteina taložiti kile, ali isto kao i ugljikohidrati i masnoće. Termodinamika je zakon koji vlada povećanjem težine: ukoliko unosite više kalorija nego što potrošite, dobit ćete na težini. Dakle, nisu krivi proteini, nego unos prevelikog broja kalorija. Bez obzira na to što jedete, ako je previše, dobit ćete na težini. U stvarnosti, jelo koje sadrži samo proteine, najmanje bi utjecalo na debijinu. Veliki broj kalorija potroši se tijekom probavnog procesa termičkim efektom hrane, čime se potroši 25°/0 kalorija. Samo 15% kalorija iz ugijikohidrata potroši se istim procesom. Dakle, u istim uvjetima proteini imaju manje izgleda da će uzrokovati taloženje masnoća. isto tako, proteini ne stimuliraju inzulin. On je hormon. Njegova primarna zadaća je neutralizacija šećera u krvi, a isto tako zadužen je za pretvorbu masnoća u adipocite. Konzumacijom ugljikohidrata gušterača luči inzulin kako bi očistio šećer u krvi iz krvožilnog sustava. Ovisno o količini i kvaliteti vaš će inzulin taložiti masnoće. Budući da je utjecaj proteina na lučenje inzulina neznatan, umanjuje se mogućnost taloženja masnoća. Konzumacija proteina utječe na povećanje proizvodnje glukagona, hormona koji smanjuje utjecaj inzulina. Primarna funkcija glukagona je signalizacija tijelu da potroši masnoće.

Mit: Dijeta bogata proteinima oštećuju bubrege
Činjenica: Metabolizam proteina nameće složen slijed događaja. Za vrijeme procesa probavijanja protein se raspada na sastavne dijelove, aminokiseline, u procesu nazvanom deaminacija. Produkt ove pojave je proizvodnja amonijaka, toksične tvari. Amonijak se relativno brzo pretvara u netoksičnu tvar ureu, koja se izlučuje putem bubrega. U teoriji velika količina uree preopterećuje bubrege što može rezultirati slabljenjem vitalnih funkcija. Ovaj zakijučak temelji se na podacima istraživanja kod osoba s bubrežnim bolestima. Ono dokazuje kako dijeta bogata proteinima pojačava uremiju (poremećaj rada bubrega) kod pacijenata na dijalizi, dok dijeta s malo proteina pomaže kod ublažavanja stanja. Proteinurija i druge komplikacije također su proučavane među tom populacijom. Nema dokaza koji bi indicirali štetne utjecaje na ljude s normalnim bubrežnim funkcijama. Zdravi bubrezi sposobni su filtrirati ureu, koju jednostavno izbacuju. Treba uzeti u obzir sportaše koji su u prošiom stoljeću konzumirali velike količine proteina bez posljedica. Da dijeta bogata proteinima uzrokuje bubrežne bolesti, ti bi sportaši danas bili na dijalizi. Također, nijedan časopis nije zabilježio nikakve bubrežne abnormalnosti kod povećanog unosa proteina. Ipak, stručnjaci preporuć’uju unos puno više tekućine kod dijete bogate proteinima. Ta konzumacija pomaže kod pročišćivanja organizma i olakšava izlučivanje uree iz tijela. Kako bi se postigli što bolji rezultati, preporuča se unos najmanje 4,5 I vode na dan, u manjim količinama, ali češće.

Mit: Dijeta bogata proteinima pokazuje rezultate neredovitim unosom nezdravih zasićenih masnoća
Činjenica: Većina Amerikanaca dobiva proteine konzumacijom crvenog mesa i mliječnih proizvoda – hrane koja sadrži visoki postotak zasićenih masnoća. Masni izvori proteina kao slanina, odresci, punomasno mlijeko i sirevi, sve to čini dijetu Amerikanaca. Ketogenetski dijetetski gurui kao što je dr. Robert Atkins i njegova Atkins dijeta podupiru upotrebu tih proizvoda. S obzirom na to dijete bogate proteinima postale su sinonim masnoća koje uzrokuju začepljenje arterija. Ipak, ne postoji razlog zašto bi se unos namirnica bogatih proteinima trebao bazirati na hrani bogatoj kolesterolom. Puno proteina sadrži vrlo malo zasićenih masnoća. Pileća prsa bez kožice, bjelanjak i mahunarke odlični su izvori nemasnih proteina. Pazeći na izbor hrane, možete se pridržavati dijete bogate proteinima s minimalnim unosom masnoća. Neke su masnoće, kao nezasićene omega kiseline, čak i korisne za vaše zdravlje jer olakšavaju proizvodnju hormona i staničnih membrana. Tijelo ne može samo proizvodi te korisne masnoće pa ih je potrebno unijeti hranjivim obrocima. Ribe hladnih voda (kao što su losos i pastrva) i tofu osnovne su namirnice bogate potrebnim sastojcima. Istraživanja su pokazala kako je njihova konzumacija pozitivno utjecala na kardiovaskularno zdravlje i smanjen je rizik kod nekih tipova raka.

Mit: Dijete bogate proteinima nepotrebne su sportašima

Čijenica: Ukoliko vjerujete američkom Ministarstvu kulture, nema razlike u potrebi za proteinima između sportaša i pasivnih osoba. Suprotno njima, istraživanja su pokazala kako sportaši zaista trebaju veću količinu proteina od drugih ljudi. Kod vježbanja se smanjuju zalihe proteina koje se koriste kod procesa glukoneogeneze. Lanac aminokiselina služi kao izvor energije kod intenzivnog treniranja, kao i alanin i glutamin. Istraživanja su dokazala kako sportaši pridržavajući se dijete s malo proteina dovode organizam do katabolizma mišićnog tkiva. S druge strane, nepotrebno je unositi abnormalne količine proteina u nadi da će rezultat biti bolji. Bodybuilderi su česti zagovornici teorije “više je boije” pa se pretrpavaju hranom i dodacima bogatim proteinima.