Državno-hadezeovski kipar Hrvoje Dumančić

Kad su ministri i predsjednici vlade sustavno pritiskali hrvatske državne firme da angažiraju Fimi Mediju, zaključili smo suglasno – riječ je o korupciji. Ali, kako bismo onda nazvali model u kojem država i jedna velika stranka, da ne kažemo HDZ, i njeni najviši dužnosnici, “sugeriraju“ državnim organima, pače i svom članstvu, da kupuju knjige Ivana Aralice, ili figurice konja Hrvoja Dumančića, ili zbirke pjesama Drage Krpine, ili naivne slike Ivana Večernaja, Mije Kovača? Korupcija? Ne, to je, vele, stranačka ljubav za umjetnošću.

O toj, stranački podobnoj umjetnosti, najbolje svjedoče narudžbe državnih tijela. Budući da je riječ o svotama manjim od 300 tisuća kuna, stranačke umjetnine se ne kupuju na javnim natječajima. A i kako bi to izgledalo? Ministarstvo financija naručuje umjetničku sliku dimenzija 3 x 5 metara, ulja na platnu, autor mora biti član HDZ-a iz poštene HDZ-ovske obitelji? Dakako da to ne ide tako. Bar ne javno. Putovi drukanja za stranačkog umjetnika su malo drugačiji. Evo, recimo, kad HDZ-ovo Ministarstvo vanjskih poslova uz potporu Veleposlanstva Republike Hrvatske u Francuskoj koncem srpnja 2009. sufinancira izložbu u kojoj izlaže kipar Hrvoje Dumančić, poznat po lošim figuricama konja, svom ruralno-likovnom projektu Horseland te bliskosti sa strankom na vlasti. U isto vrijeme je u Francuskoj izlagalo 30-ak hrvatskih kipara i slikara, ali od Ministarstva i Veleposlanstva nisu dobili ni cvonjka. Zašto za neke umjetnike država zalegne, a za druge ne.

Ili kad koncem 2010. Hrvatska turistička zajednica, Ministarstvo kulture i Ministarstvo vanjskih poslova organizira tom istom HDZ-ovom službenom kiparu Dumančiću s tim istim konjićima još jednu izložbu u Francuskoj. U tom periodu je u Francuskoj je izlagalo 11 hrvatskih slikara i 8 hrvatskih kipara, s kojima se Hrvoje Dumančić ne može uspoređivati (oni su, nogometnim rječnikom, svjetska liga, a on je mali seoski klub), ali oni od države opet nisu dobili ništa. Evo nekoliko retoričkih pitanja: da li je Ministarstvo kulture sufinanciralo izložbu Hrvoja Dumančića “Galop konja“ na kojoj je on izložio svoje konje? Da li je Ministarstvo turizma sufinanciralo izložbu konja “Chevaux 9909” čiji je autor Hrvoje Dumančić? Da li je Ministarstvo kulture financiralo Hrvoju Dumančiću izložbu povodom 35. “Trke na prstenac“ u Barbanu? Da li je pripadnik HDZ-ove mladeži i akademski kipar Hrvoje Dumančić dobio od Ministarstva kulture RH u nepunih mjesec dana (svibanj/lipanj 2011) od Ministarstva kulture RH čak dva poticaja? Da li je Ministarstvo turizma podijelilo poticaj kiparu Hrvoju Dumančiću za izložbu povodom šahovskog turnira u Dubrovniku? Da li je Ministarstvo kulture RH financiralo izložbu Hrvoja Dumančića u Splitu – “Bili konji na splitskoj rivi“? Da li je Ministarstvo kulture RH financiralo izložbu Hrvoja Dumančića na Brijunima “101 lipicanac“?

Pogađate, odgovor na sva naprijed postavljena retorička pitanja gasi: DA, DA, DA, DA, DA, DA…. Mada Hrvoje Dumančić nije akademik (doduše da je HDZ ostao na vlasti još jedan mandat, tko zna), iako nije ni profesor na akademiji, iako je među poznavateljima likovnosti sasvim minorno ime, on zahvaljujući svojim stranačko-državnim spregama s vlašću zarađuje puno, puno više od svih njih. Po tome je postao prepoznatljiv. Suvremenim jezikom, to je njegov “Brand“. Gdje god su konji, keramičke figurice, stranka, ministarstva i novci tu je i Hrvoje Dumančić.

Kako će hrvatska likovna scena izgledati za 20, 30 godina, danas je teško prognozirati. Ali, postoji pri tome i jedna neupitna konstanta – Hrvoje Dumančić. On će i za 20, 30 godina štancati svoje keramičke figurice konjića, biti u nekom stranačkom podmlatku (ovisi tko će već biti na vlasti) i “vurclati“ lovu od ministarstava, svejedno kojih – turizma, kulture, prosvjete, vanjskih poslova, obrane…