Ikea među Hrvatima

Kada su predstavnici poznatog švedskog proizvođača namještaja IKEA, 2008. kupili zemljište u mjestu Rugvica, 20-ak kilometara istočno od Zagreba, kako bi tamo izgradili veliki trgovački centar, bili su rukovođeni prizemnom ovozemaljskom logikom: kupimo zemljište – izgradimo prodajni centar u narednih godinu dana – zaposlimo ljude – ostvarimo profit i svima nam bude dobro. Međutim, nesretni Šveđani pojma nisu imali kako prema naučavanju nekoliko istaknutih konzervativnih kršćanskih mistika, vrijeme zapravo uopće ne postoji. Vrijeme je, tvrde oni, puki privid, budući da dijeli dvije nepostojeće kategorije – prošlost, koja se već dogodila pa stoga ne postoji, i budućnost koja se još nije dogodila pa također ne postoji, dok je sadašnjost krha granica između dvije nepostojeće kategorija pa stoga ni ona ne može postojati. I doista, što ostaje od vremena ako ne postoji prošlost, sadašnjost i budućnost?

Dok su predstavnici IKEA i njeni lokalni suradnici naivno kupovali zemljište te planirali izgradnju trgovačkog centra za godinu dana, oni, zbog nepoznavanja temeljnih načela kršćanjske mistagogije, nisu pojma imali da općinom Rugvica rukovode zakleti mistici te da je iz njihove metafizičke vizure savršeno svejedno hoće li zatrčljivi Šveđani sagraditi svoj centar za jednu, deset ili pedeset godina. Jer to – 1, 10, 50, su ionako samo puke oznake privida, budući da, kao što rekosmo, vrijeme ne postoji. Takav sudar dva različita socijalno-psihološka modela (prizemnog – materijalnog i uzvišenog – mističkog) u znanosti podvode pod pojam „inkopatibilnost komunikacijskih shema“. Jedini način da se izgradi most između švedske materijalnosti i hrvatske mistike je da se u sustav međusobnog razumijevanja ubaci dodatna količina eura. Euri na Balkanu imaju čudesnu, upravo onostranu moć da najvećeg mistika koji po cijele dane meditira u nekom općinskom uredu, u trenutku preobrate u materijalističkog aktivistu spremnog na svakovrsna odricanja uključujući čak i rad.

Inače, švedski proizvođač namještaja i opreme za stanovanje IKEA, ima već 30-ak godina među potrošačima na balkanskim prostorima upravo kultni status. Na prostorima s ogromnim brojem drvoprerađivača, gdje doslovno svako veće mjesto ima svoju tvornicu demodiranog, skupog i lošeg namještaja, proizvodi IKEA simboliziraju funkcionalnost, pouzdanost i kvalitetu. Isprva su ih prepoznali pripadnici mlade generacije, koja je u međuvremenu postala „srednja“. Kako u državama na prostoru bivše Jugoslavije IKEA nema prodajnih salona, izgradila se s vremenom neformalna prodajna mreža u kojoj ovog trenutka uspješno funkcionira više stotina podizvođača u širokoj lepezi od vozača, distributera kataloga, sastavljača, do mjerača, graničara i transportnih radnika: IKEA proizvodi se nabavljaju u susjednim zemljama, Austriji, Italiji, a onda se utabanim kanalima prebacuju preko granice. Kupovina IKEA stolica, ormara, kauča i polica dulje od četvrt stoljeća nalikuje kriminalističkim serijama o nabavi oružja: u polumračnom stančiću nekog nebodera u Novom Zagrebu dajete svojoj „vezi“ gotov novac i šifre iz kataloga, on to telefonom dojavljuje svom čovjeku na granici, ovaj u neuglednom kamiončiću prelazi granicu i skriva vaše police iza paleta s tekstilom i pšenicom, kamion u 2 sata poslije ponoći prelazi granicu u nekoj šumskoj vukojebini… Bilo kako bilo, IKEA proizvodi stižu do krajnjeg kupca brže i pouzdanije od bilo kojeg domaćeg namještaja (ovdje još uvijek nikome nije čudno da vam robu isporuče 60 dana nakon što ste je platili).

Budući da stručnjaci iz IKEA nisu tokom narednih godinu dana uspjeli provesti slalom kroz administrativne prepreke za izgradnju prodajnog centra u Rugvici (u Hrvatskoj, kao fantastično uređenoj zemlji, za gradnju obične kuće čovjeku treba 86 različitih dokumenata, suglasnosti i rješenja, koje izdaju različiti organi državne uprave, a to je sofisticiran administrativni postupak koji traje bar godinu dana, osim ako nije riječ o ministru ili predsjedniku vlade) počeli su se premišljati. Investicija u Hrvatskoj koja je isprva trebala iznositi oko 250 milijuna eura, pala je na 100 milijuna eura jer je švedska kompanija za tri godine odgodila izgradnju trgovačkog centra koji je planiran uz robnu kuću IKEA. Da ne ispadne kako se ovdje ogovara samo jedna od država nastalih na tlu bivše Jugoslavije, identična se stvar u isto vrijeme dogodila IKEA i u Srbiji gdje su mistici u državnoj upravi još veći od hrvatskih, pa stoga tamo vjeruju, ne samo da je vrijeme privid, već i da je i prostor prividna kategorija, budući da se oblikuje kroz vrijeme.

Nakon godina natezanja s lokalnim birokratima, majstori iz IKEA su malo pokazali mišiće, a to je argument koji Balkanci tradicionalno respektiraju. Naime, ako jedna kompanija poput IKEA obrne u svijetu 2 puta više novca (oko 25 milijardi eura) od jednogodišnjeg budžeta Republike Hrvatske, ako ostvaruje godišnji profit o kojem ukupna hrvatska privreda tokom cijelog jednog desetljeća može samo sanjati, ako zapošljava oko 130 tisuća ljudi (Hrvatska ukupno zapošljava 1,5 milijun), onda nije mudro navlačiti ih za nos. Osim toga, što nipošto nije nevažno, hrvatska politika je javno proklamirala da joj treba puno inozemnog novca (zemlja s najviše državnih činovnika po glavi stanovnika u svijetu, s najvećim brojem umirovljenika treba, jako jako puno novca da bi održala glavu iznad vode), a proklamirane političke ciljeve treba i ostvariti.

Na kraju je izvršnog direktora IKEA Mikaela Ohlssona i nekoliko lokalnih direktora primio hrvatski premijer Zoran Milanović. Nakon razgovora u prijateljskoj atmosferi dogovoreno je da se dovršetak i otvorenje robne kuće u Rugvici planira realizirati do kraja 2013. godine, pet godina nakon kupovine zemljišta. Uz to, IKEA je odlučila odgoditi daljnji razvoj trgovačkih centara u Hrvatskoj i Srbiji do 2015. godine, jer su zaključili da su tržišni uvjeti za poslovanje trgovačkih centara u Hrvatskoj i Srbiji i dalje krajnje neizvjesni. U Hrvatsku će umjesto planiranih 250 milijuna eura biti uloženo oko 100 milijuna, stanovništvo će i dalje kupovati IKEA proizvode preko provjerenih švercerskih kanala, a zbunjenim misticima iz Rugvice neće biti jasno čemu tolika strka oko nekoliko pišljivih godina kad je općepoznato da vrijeme ne postoji, kad je upitno i to postoji li prostor, a u Bibliji lijepo piše da „čovjek ne živi samo od kruha“.

http://sinteza.org/ikea_medju_hrvatima.htm

Piše: Jagoda Radojčić