Ima krize, nema krize

Piše: Jagoda Radojčić

Koncem prošlog tjedna par hrvatskih medija je usput objavilo informaciju koja je ostala skrivena među detaljnim izvještajima o trudnoći popularne američke pjevačice, nogometu i modnim eventima, o 60-ak mladih doktora znanosti s Fakultet elektrotehnike i računarstva koji su stjecanjem svoje nove titule izgubilo mogućnost produženja ugovora o radu na fakultetu gdje su dosad bili kao znanstveni novaci. Navodno će 30-ak njih u narednim danima otići u inozemstvo trbuhom za kruhom. Ima nešto dubinski poremećeno u društvenoj percepciji kad svi mediji polude ako se neki nogometaš ne zabije gol, da odlazak nekoliko desetaka mladih doktora elektrotehnike i računarstva nitko ne šljivi pet posto, a u isto vrijeme svi priželjkuju izlazak iz krize.

Sjeća li se još netko populističke sintagme „Hrvatska – zemlja znanja“ koja je polako i nezamjetno, kao u kaubojskom filmu, odjahala u sumrak? U želji da se što prije ispune formalne kriteriji za pristupanje Evropskoj Uniji, opsjenarski se petljalo po površini problema, šminkanje prikupljenih podataka radilo je da se sve prašilo, ali u dubinama ispod vidljive površine su stvari ostale jednako mutne kao i ranije. Ne misli se pri tome samo na vojsku od 700 tisuća polupismenih stanovnika Republike Hrvatske (prema službenom popisu stanovništva, 105 tisuća hrvatskih građana starijih od 15 godina nema ni jedan završen razred škole, do 3 razreda je završilo 166 tisuća, a od 4 do 7 razreda 414 tisuća). Riječ je i o ogromnom broju funkcionalno nepismenih građana koji će jako teško pronaći svoje mjesto na budućem tržištu rada.

Stvari postaju puno jasnije kad se, primjerice, postave jedna pored druge dvije nedavne objavljene vijesti: broj korisnika Facebooka premašio prije nepunih mjesec dana milijardu ljudi, dok u isto vrijeme, prema recentnim podacima Sveučilišta u Zagrebu, 24,3 posto punoljetnih stanovnika Hrvatske nikad nije čulo za Facebook. Dakako, nije u Facebooku sve, ali… Internet promet je značajno porastao u posljednjih nekoliko godina, a razvoj i popularnost socijalnih mreža je bitan razlog za to. Oko 32,8 posto hrvatskog stanovništva starijeg od 15 godina uopće ne koristi Internet (od toga 28,3 posto radno aktivnog), a 52,8 posto od svih hrvatskih korisnika Interneta, doživljava Mrežu gotovo isključivo kao prostor zabave. Narednih nekoliko godina broj različitih aplikacija povećavat će se po prosječnoj stopi od oko 100 posto godišnje. Prognozira se da će u narednih 3 godine promet mobilnih uređaja će biti povećan 11 puta, a promet općeg Interneta tri puta. Broj umreženih uređaja danas je jednak broju svjetske populacije, a njihov broj će do 2015. godine biti udvostručen. Kako će se u tom novom svijetu snaći hrvatski građani?

Uzmimo neki drugi pokazatelj. Recimo, u 2011. godini hrvatska sveučilišta su proizvela 243 doktora ekonomije, 166 doktora prava, 118 doktora filologije, 56 doktora teologije, 50 doktora povijesti umjetnosti te 596 doktora svih prirodnih znanosti (matematika, fizika, geologija, kemija, biologija, geofizika, interdisciplinarne prirodne znanosti). U proteklih 15-ak godina Hrvatska je „proizvela“ dva puta više doktora kineziologije negoli doktora matematike i fizike. Samo oko 15 posto novopromoviranih doktora znanosti dolazi iz gospodarstva. U cjeloživotnom učenju sudjeluje 2,3 posto radno aktivnih građana Hrvatske i po tom se kriteriju zemlja nalazi pri evropskom dnu (ispod Hrvatske su još Rumunjska, Bugarska, Albanija i Kosovo). Nijednog hrvatskog sveučilišta nema među 1.500 najuspješnijih sveučilišta na svijetu. Postotak BDP-a izdvojen za obrazovanje u Hrvatskoj pada i u 2012. je manji nego što je bio prije 10 godine. Za visoko obrazovanje u Hrvatskoj izdvaja se 20 posto manje novca od europskog prosjeka. Budimo iskreni: nudi li ovakva obrazovna matrica ozbiljan društveni razvoj u godinama koje dolaze?

Prema istraživanju zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja, čak dvije trećine zaposlenih mladih znanstvenika razmišlja o napuštanju znanstvenog poziva (68,0%) ili države (63,3%). S druge strane, studija Svjetske banke pokazuje da je svaki treći stanovnik Hrvatske s diplomom pobjegao u inozemstvo i prije gospodarske krize, a kriza je taj trend samo pojačala. Trenutno je u Hrvatskoj četvero od 10 mladih do 24 godine bez posla (u EU dvoje). U posljednje tri godine iz Hrvatske se iselilo 32.500 ljudi. Na burzi rada je prijavljeno 56.000 nezaposlenih bez ijednog dana radnog iskustva dok se brzina zapošljavanja spustila na razinu 2004. godine – kada se tek svaki četvrti prijavljen na burzu uspio zaposliti u roku od šest mjeseci.

Vratimo se na početak. Iz činjenice da doktore s FER-a otpuštamo i hladno šupiramo preko granice, da neki od njih rade na benzinskim pumpama, dok u isto vrijeme do poslova u državnoj upravi dolaze polupismeni moroni s partijskim knjižicama, da imamo državne savjetnike-pripravnike, nije teško zamisliti kako to izgleda „izlaz iz krize“ sagledan kroz vizuru prosječnog hrvatskog dužnosnika. Zapravo, kad čovjek bolje promisli, uz ovakav sistem informiranja nije daleko dan kad ćemo spoznati kako nikad ni nismo bili u krizi i da je tzv. krizu izmislila opozicija kako bi napakostila vladajućoj garnituri.