Ol Doinyo Lengai

Narod Masai tutnjajući vulkan u afričkoj Dolini velikoga jarka naziva “Božjom planinom

Usred prašnjavog, kipućeg gorja Crater u sjevernoj Tanzaniji, u regiji po kojoj su porazbacana vrela  i sumporni dimnjaci, nalazi se siva planina poznata kao Ol Doinyo Lengai . To masajsko ima znači “Božja planina”

Sumornost lokalnog krajolika ublažava tek nekolicina kvrgavih afričkih akacija i nerazvijenih stabala baobaba. Preko raspucalog tla prelaze vrtlozi vjetra, a rijetka trava tijekom suhog razdoblja pretvara se u slamu.

Ol Doinyo Lengai aktivni je vulkan, koji ne ostavlja osobita atraktivan prizor. Visok je 2856 metara, a nedaleko od njega nalaze se mnogo veličanstvenije planine poput Kilimanjara. Ali umjesto da riga vatru i dim kao i drugi vulkani Ol Doinyo Lengai izbacuje sodu. Njegove izvanredne erupcije sastoje se od pepela i karbonatnih stijena koje se prilikom dodira s vlagom iz zraka pretvaraju u sodu (natrijev karbonat). To je jedini aktivni vulkan ove vrste na svijetu, a ono što na njegovu vrhu katkada izgleda kao snijeg, zapravo je bjelkasti pepeo od tih neobičnih erupcija.

No, rastaljena stijena u središtu vulkana crne je boje, i iako u krateru zlokobno ključa iz njega izlazi upola hladnija od uobičajene lave. Kada dođe na zrak, lava mjenja oblik i kemijski sastav u sodu – isti onaj kemijski sastav koji se koristi za pranje i izbjeljivanje, a može biti tako jaka da izazove opekline.

Možete malo predahnuti i procitati najljepši ljubavni stihovi, stihovi o životu, stihovi pjesama.

A sad nastavak. Erupcija Ol Doinyo Lengai zabilježena je 1966, a 1967. došlo je do još jede eksplozije. Danas vulkan i dalje tutnji. Potrebno je 6 sati penjanja da se stigne do njegova ruba, a kada posjetitelji uđu u krater mogu pogledati u pišteći dimnjak u kojem lava ključa kao tekući katran. Profesor Curt Stage iz SAD-a zapisao je 1990. godine: “Svakih nekoliko sekundi tlo se zaljulja, fontana lave izbije kroz dimnjak i obruši se na njegove zidove”. Približavajući se shvatio sam da je ta katranska rupa zapravo rupa u skutnoj kori. Ispod mojih nogu ključa jezero lave”. Porofesor je opisao i kako je jedan njegov kolega provukao stopalo kroz tanku koru: “Pojavio se oblačić dima i oslobodio je nogu. Nema više vezica na cipelama, nogavica mu je spaljena. Osmjehnuo sam se dok smo se udaljavali” – Božja planina dijeli pravdu