Osnove e poslovanja

E-poslovanje (engl. e-business) je relativno nov pojam koji je u oko 90% slučajeva u svijetu tumačen na pogrešan način. Ljudi imaju običaj identificirati ga s online prodajom i kupovinom, pritom zaboravljajući na njegovu najznačajniju ulogu – ulogu sredstva komunikacije. Potrebno je zato definirati neke najznačajnije pojmove e-poslovanja.

Što je enterprise business, e-business – elektronsko poslovanje?

E- poslovanje svoj početak bilježi još ranih 70-ih, a nove dimenzije dobiva ranih 90-tih – komercijalizacijom Interneta i World Wide Web-a, te je definiran kao nov način poslovanja: proces razmjene dobara, usluga i informacija online, putem Interneta, VANs, LANs i sl.

Brzina njegova razvoja te prepoznate beneficije e-poslovanja dovode do pojma e-conomy ili nove ekonomije – nove ekonomske ere. Neki je još nazivaju i informacijskom erom. Kako god je nazivali, očito je da su time pomaknute granice i pravila tradicionalnih načina poslovanja.

U centar zbivanja sada dolaze:

1. borba za kupca – kroz brigu za njega, te sam kupac

2. informacije, te razmjena istih putem IT-a

3. tzv. knowledge worker.

Modeli poslovanja česta su tema razgovora, no što je u stvari model online poslovanja?

S obzirom na to da je e-poslovanje ipak jedna nova sfera i sasvim nova nauka, koja literaturu mijenja iz dana u dan zahvaljujući svakodnevnom napretku i promjenama, definicija ima mnogo.Jedna od novijih definicija modele poslovanja određuje prema načinu na koji e-poslovanje koristi informacijsko-komunikacijsku tehnologiju u svrhu ostvarivanja dugoročnih partnerstava, dobrih odnosa s okolinom te pridobivanja lojalnih kupaca, a sve s ciljem što snažnijeg prosperiteta. Ili pak: business model skup je uloga i odnosa među potrošačima, kupcima, partnerima i dobavljačima – koji definiraju glavni tok proizvoda/usluga, informacija, novca te beneficije koje taj protok donosi svim subjektima.

Kako klasificiramo e-poslovanje prema prirodi transakcija (tko, kome i za koju vrijednost)?

– B2B (Business-to-business) – model u kojem su sudionici pravne osobe/ tvrtke.

– B2C (Business-to-Consumers) – model koji uključuje maloprodaju krajnjim potrošačima – kupcima

– C2C (Consumer-to-Consumer) – model u kojem krajnji kupac prodaje i kupuje od krajnjeg kupca, fizičke osobe. Pod ovim modelom možemo naći i oglašavanje i nuđenje osobnih usluga.

– P2P (People-to-People) – model u kojem dolazi do razmjene dobara, uglavnom digitalnih.

– C2B (Consumers-to-Business) – model uključuje fizičke osobe koje svoje proizvode i usluge prodaju poslovnim subjektima ili pak kupce koji tragaju za prodavačima.

– B2E (Business-to-Employees) – kategorija koja obuhvaća sve interne aktivnosti unutar poduzeća, obično putem Intraneta i korporativnih portala. Ovdje se mogu odvijati sljedeće aktivnosti: razmjena informacija među zaposlenima, razmjena ili prodaja proizvoda zaposlenima, online treninga i sl.

– G2C (Government-to-Citizens),

– G2B (Government-to-Businesses) – kategorije su u kojoj državne službe razmjenjuju proizvode, usluge i informacije sa fizičkim i pravnim osobama.Tu su još, npr:

– C2G (Citizens-to-Governments),

– B2G (Business-to-Governments),

– E2E (Exchange-to-Exchange ili End-to-End), m-commerce, c-commerce i mnogi drugi, ne tako zastupljeni modeli.